Proizvodna industrija nalazi se na prekretnici. Geopolitičke nestabilnosti narušavaju lance snabdevanja, inflacija i rast troškova pritiskaju kompanije, dok se suočavamo i sa sve manjim brojem dostupne radne snage. Samo u SAD-u nedostaje više od pola miliona radnika u proizvodnji. Uz to, klimatske promene i sve strože ekološke regulative dodatno komplikuju poslovanje. Jasno je – potrebna su nova rešenja.
Rešenja stižu u vidu napredne automatizacije, koju omogućava spoj novih i postojećih tehnologija: industrijske veštačke inteligencije, digitalnih blizanaca, interneta stvari (IoT) i napredne robotike. Ove tehnologije mogu doneti veću otpornost, fleksibilnost i ekološku održivost proizvodnim sistemima.
Već sada imamo primere uspešne primene: AI-om vođeno preventivno održavanje može smanjiti zastoje za čak 50%, a simulacije sa digitalnim blizancima mogu znatno skratiti vreme izlaska proizvoda na tržište i smanjiti emisiju ugljen-dioksida do 15%.
Ipak, šira primena ovih rešenja i dalje kaska. Problem nije samo u tehnologiji, već i u finansijskim ulaganjima, spremnosti radne snage i modernizaciji zastarelih postrojenja. Poseban izazov predstavljaju manja i srednja preduzeća sa tzv. brownfield pogonima – starim fabrikama sa nasleđenim sistemima.
U tom kontekstu, uloga države postaje presudna. Sve više vlada širom sveta uvodi politike koje stimulišu visokotehnološku proizvodnju, vraćaju ključne industrijske procese na domaće tlo i smanjuju zavisnost od fragilnih globalnih lanaca snabdevanja.
Sve ove tendencije ukazuju na prelomni trenutak za industriju. Spoljni pritisci, tehnološki napredak i političke inicijative mogli bi konačno da poguraju prelazak ka pametnoj, automatizovanoj proizvodnji – i to ne samo u razvijenim zemljama, već potencijalno i na Zapadnom Balkanu.